Nije Bitno!!

Iako me sad boli grlo, bilo je predivno stajati na kiši, s tobom. Slušati našu pjesmu i zagrljeni plesati svjesni da je to samo trenutak koj će nestati par minuta nakon. Bilo je predivno šetati i osječat tuđe poglede na sebi s ogromnim upitnikom iznad glave... Bilo je lijepo osjetiti povejrenje i sigurnost kao nekad, zapravo prije 361 dan! Sjećaš se?
Bilo je lijepo ne poljubiti te već samo gledati te u oči! Lijepo je graditi ovo što sada gradimo, nešto neodređeno što znamo samo ti i ja, naša mala tajna...ljubav!

N.N.

Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.

Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
i čučati i doći ću pijan.

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta
tako gledaš u mene?

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za trista godina,
pa zar je to neko vrijeme?

Past ću na prozor u spodobi jednog besprizornog
razrokog fotona. Posadit ću se u obliku
prašine, spale nekom s cipela,
na prag tvojih vrata.

A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.

I ostavit ćemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.

Ta pusti me već k sebi, pa pusti me već, zašto ti
to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je
grozno dugo, pa ja ću usahnuti umrijeti umrijeti ću od
žalosti, ta molim te ipak otvori ili ću ti ta vrata razvaliti,
kožu ću ti izgrepsti, oči ću ti iskopati

ljubavi moja.

Jiri Sotola

Napokon doma...zanimljivo je vratiti se doma nakon nekog duzeg vremena provedenog u inozemstvu i shvatiti u biti kako svi ljudi seru po vlastitom gradu, po vlastitoj drzavi...ali na kraju shvatis da je najbolja na svijetu! Pula je fakat najbolji grad na svijetu!
Totalni crtani film, ljudi zive svoj zivot dvodimenzionalno, al istovremeno i mega duboko... Razlicito od ostalih gradova... miljardu kultura smjestenih na jednom teritoriju, od talijana do bosanaca, crnogoraca, srba, izvornih istarskih seljaka, roma i cigana(jos uvjek ne kuzim razliku, al oni ocito da), hrvata i svi zajednonekako glowaju i zive tim pulskim flowom... JEBENO!

Svaki put kad se vratim doma osjetim neku toplinu oko srca, kao da sam usla u neki svoj mikrokozmus u kojem je i najveca bol ugodaj. svaki put kad osjetim smrad rive najezim se, al u onom pozitivnom smislu!

cudne su te nase ulice

i onda izades na vecer i shvatis da si drugdje totalni outsider, i da se trudis uklopiti se u to neko drugo drustvo....al neuspjesno jer skuzis da je naj bolje otic sa frendom na pivo koj je pre par dana izaso iz zatvora u kojem je bio zbog glupih razloga...uc u kafic pored kojeg prolazis cjeli zivot i nikad nisi usao i shvatit da ekipa s kojom si cugao prije nego si otisao dalje tamo pusta muziku i onda zasvirat s njima! otici u drugi kafic di je 75% osoba zenske gay populacije i naslusati se traceva....nakon tih 6 piva i 2 medenice dodes u rojc na koncertu deana bakica(???) i onda se pocinjes ne sjecati nicega...jebeno...i sretnes susjeda s kojim si se igrao ko djete s lego kockama a sad je mega faca u nasoj balkanskoj kinematografiji!

Sad imas par opcija: ili se probudis doma i nije ti jasno kako si se uspio smjestiti u krevet, ili se probudis negdje kraj neke zgrade u nekom grmu i psujes jer nemas vise cigareta a nista jos nije otvoreno, a omw je fakat pre daleko, ili se probudis u necijem krevetu i vidis da dvoje ljudi od prosjecnih 60godina seta po sobi trudeci se ne probuditi te...a ne poznas ih...e to je sranje!!!!i pozelis: ili se ne probuditi ili pobjec kroz prozor....al onda jebiga pas zalaje i skuzis da si u dnevnom boravku od frenda...al i dalje neznas kako i zasto si tamo...i mamuran si! izlazis iz sobe i muska starija osoba ti nudi cigaru i dorucak...jebeni bed!

N.N.

Netko bi mogao rec, primjerice kao mama, odi spavat! kasno je!
...da jeste, kasno je...ali kako se pokrenut, zaboravit cjeli dan u kojemu si se besmisleno osjecao jer je oko tebe ogroman splin, mnogo rijeci, niceg konkretnog, nekakvo prodavanje nekakve ''skupe'' magle u kojemu se izgubis. I nadas se da ce se to promjenit da ce se nesto dogodit, da ce ti past na pamet barem najbanalnija ideja da se odes prosetat!
Al nista...
I tako dode vecer, i iako umoran od svega, nemozes zaspat jer ti je na savjesti prasina koju nisi pokupio. Ali ne ona sa nocnog ormarica ili kuhinjskog elementa...Nevidljiva prasina u praznim torbama prodavaca magle!

N.N.

Razlog zasto otvaram ovaj blog nije poznat niti meni... Natjerala me na to neka visa sila... al ono, kako i samo ime bloga kaze: nije bitno!

o komu, o cemu?
neznam...vidjet ces se!!!

N.N.